IMHO, najveći problem današnje Hrvatske je vrlo jednostavan: nemamo prirodnog broja 6.
Puno se priča o Modrićevim godinama, formaciji, napadačima, Daliću i svemu ostalom, ali kad vidiš kadar, vidiš da smo svugdje dobro pokriveni osim na toj jednoj poziciji. Brozović je igrao ispred obrane, zatvarao kontre, spuštao se među stopere.
Tko je omogućio Modriću da bude Modrić? U reprezentaciji je to bio Brozović, a u Realu Casemiro.
Modrić je osmica. Jedan od najboljih veznjaka. Kovačić isto nije šestica. On je po meni Iniesta sa Temua. Prođe kroz presing, teško mu je uzeti loptu, iznese je 30 metara naprijed, ali nije čovjek koji će stajati ispred obrane i razbijati protivničke napade. Za desetku nema vizije i šut je nepostojeći.
Mario Pašalić je osmica koja stalno napada prostor. Baturina je desetka. Kramarić je napadač ili polušpica. Petar Sučić je osmica. Vlašić... ne znam ni sam što je Vlašić. Malo osmica, malo desetka, malo krilo, malo drugi napadač.
Protiv slabijih reprezentacija to uglavnom prolazi. Ali protiv ozbiljnih se vidi problem, dignu ti ritam, dolazi do kaosa, rupetine u obrani. Prije Hrvatska može cijelu utakmicu biti pod pritiskom, ništa posebno ne igrati, i opet nekako ostati u igri i dočekati svoju priliku. Sada, kad ozbijna ekipa digne ritam - kraj.
A i ova taktika sa 3 iza mi ide na qrac, ako to već igraš, moraš imati wing backa. Nama s jedne strane Perišić (svaka čast) koji se ne vraća iza centra, s druge strane Stanišić koji jedva ode preko centra, a obojica bi morali igrati gotovo od gola do gola u takvoj formaciji.