Možemo li i treći puta?

Da li je Hrvatska jača nego u prethodnim ogledima s Engleskom? Mnogi su spremni tvrditi da - jest. Prave zamjene za Eduarda da Silvu nemamo, i budimo realni, to nam je veliki hendikep, no izbornik Bilić vjeruje da je sada Hrvatska snažnija, bolja, uigranija, svjesnija svoje moći, jednostavno - kvalitetnija.

Do prve utakmice u Zagrebu Bilić je odradio možda 20 treninga, do one na Wembleyju 50, a sada je iza njega i igrača 150 uvježbavanja; to je definitivno dobar argument da je današnja momčad uigranija. Vidjelo se to i protiv Kazahstana, Hrvatska je rijetko kada takvom lakoćom i "romantičnom igrom" slomila kvalitetom inferiornog protivnika.

Ta je pobjeda, zajedno s onom u Sloveniji, brzo vratila ono malo samopouzdanja koje se eventualno moglo izgubiti nakon ispadanja od Turske. Zapravo, nakon vremenskog odmaka od Turske i Eura, Hrvati su zapravo shvatili da su odigrali odličan turnir i zapravo potvrdili da su rezultati iz kvalifikacija bili sve samo ne slučajni. Stoga u novi ogled s Englezima ulazimo s nevjerojatnim optimizmom, koji je čak, budimo iskreni, možda i malo opasan.

Kod Engleza se, pak, štošta promijenilo. Igrački ne toliko, no na klupi je sada Fabio Capello, jedan od najuspješnijih trenera modernog nogometa.

Talijan se devet mjeseci upoznavao sa svojim novim igračima, a njegova Engleska do sada još nije briljirala. No, Capellovim momčadima to ionako nije trade-mark; obilježje su im samo - rezultati.

Zbog toga je odlično Bilić podsjetio na 1994. i finale Lige prvaka u kojem je lepršava Barcelona očekivala uvjerljivu pobjedu protiv Capellovog Milana. Rezultat će ostati urezan kao jedan od najbolnijih poraza Barcelonine povijesti. Naš izbornik, pak, tvrdi da neće dopustiti da se Hrvatskoj dogodi isto što i Barci.

Iako Capello ne igra, njegov utjecaj može biti velik. Hrvatska je prije dvije godine u Zagrebu do pobjede došla više nego zasluženo, no sigurno je pomoglo i McClarenovo poigravanje sa sustavima igre. Capellu se takvi taktički promašaji sigurno neće dogoditi.

O momčadima se, ipak, više-manje sve zna. Kod hrvatskog sastava upitan je tek drugi napadač uz Olića, bliže je momčadi ipak Petrić nego Klasnić.

Nakon izvrsnog nastupa na Euru, u obranu Ćorluka-Kovač-Šimunić-Pranjić više nitko ne sumnja, a nije tajna da je najveće bogatstvo ove momčadi u veznoj liniji. Predvođena kapetanom "radilicom" Nikom Kovačem, te tri mlada dragulja - nezaustavljivim Srnom, majstorom Modrićem i znalcem Rakitićem, vezna linije Hrvatske je ta od koje se očekuje da nadigra kolege iz suparničke vrste.

Cappelov su, pak, adut stoperi Terry i Ferdinand, no u drugim linijama takvih klasa nema.

Istina, Lampard i Rooney svjetski su igrači u Chelseaju i Manchester Unitedu, no na međunarodnoj sceni niti jedan od njih ne briljira već dugo vremena. Barryju će pripasti dužnost zaustavljanja Modrića, a možda i najopasniji engleski igrač mogao bi biti Joe Cole, odluči li se Capello uopće za njega. Srećom, po toj lijevoj strani engleskoj napada ordiniraju Srna i Ćorluka, pa je dojam da bi Cole više posla mogao imati u obrani nego u napadu.

Ostaje upitno koga će Capello poslati na desnog veznog (Beckham/Walcott), kao i tko će ordinirati ispred Rooneyja (Heskey ili Defoe). Tko god bio, razloga za paniku nema jer niti jedan od spomenutih napadača u dresu Engleske - ne briljira.

Štošta se promijenilo u dvije godine i Hrvatska danas u susret, opravdano, ulazi kao favorit. Međutim, Engleska je još uvijek vrhunska selekcija koja sada ima i vrhunskog trenera. Možda Capello zaista neće uspjeti engleski nogomet pretvoriti u "talijanski", no - bi li se kladili na to?

Zbog toga, Hrvatskoj danas treba puna koncentracija, sjajna podrška s tribina i skromnost s kakvom smo ušli u onaj susret u Zagrebu. Samopouzdanje da, bahatost - nikako ne.